...between mind and heart ...

Je l` možeš - Robert Ravenšćak

— Autor enigmaa @ 22:56
Je l možeš bar na j***** sekundu prestat čitat
Te j***** novine i pogledat me dok ti ovo govorim

Govorila je mirno dok je stan bio klinički čist
Spreman na posljednju autopsiju davno mrtvog
Čovjeka

Evo samo malo; samo da dovršim ovaj članak do kraja;
Zanimljiv je;
Priča o nekom novinaru koji je dobio po p****;
Zasluženo; nadodam

HAAAAAAAAAAAALOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!

Kao udar groma u to mirno subotnje poslijepodne,
Saslušaj me dok tri pričam u k****;
Imaj bar malo pristojnosti

Odložio sam novine;
Markirao gdje sam stao i uperio jedno oko u nju
A drugim sam tražio upaljač

Ovo više ne ide tako;
Nemaš posao,
Nemaš auto;
Nemaš ništa;
I još si neuredan ko svinja;
A ja želim normalan život;
Znaš da je onaj moj bio
J***** g****

Znam; odgovorim

Želim klinca do tridesete; rekla je;
A to je blizu;
Oktobar je tu; još jedna godina više;
Još su mi samo dvije preostale da imamo klinca;
E da; i želim crkveno vjenčanje

Podignem noge na stol;
Pogledom i dalje tražim upaljač; ona nastavlja
Dosta mi je; vidiš i sam da sam razj*****
A i ti si baš pravo muško;
Uvijek spremno za ševu; nikada za ljubav
(i uvijek spremno za pijaču; da nadodam)
Uvijek spreman za nesanicu; ali ne sa mnom;
Znaš; naposlijetku; ti si nikakav čovjek

Znam; sve to stoji;
No; šta radiš onda tu; pitao sam je;
Ne znam ni sama;
Bojim se samoće; mraka; i velikog kreveta;

Dušo; to se zove trpljenje i navika; ne ljubav

Imaš pravo; odgovorila je
I skidaj te j***** noge sa stola

Zar je važno više gdje su mi noge
Kad ja sam ne znam gdje mi je srce
Zar je to to;
Mislim ono zbog čega odlaziš

Između ostaloga i to; odgovorila je
Podigla kosu u rep;
Okrenula se

Ostalo vrijeme je šutjela;
Tjedan dana poslije
Stan je bio i dalje čist;
Ja sam čitao novine;
I nje nije bilo
A ni mene da budem iskren

Kamo umre ljubav
Kada jednom zaista umre
Pitao sam se dok je sunce
Udaralo posred moga čela
Tu nepodnošljivu lakoću očaja…

''Kazi i...zaboravi''

— Autor enigmaa @ 18:59

"Ako me sretneš negde u gradovima stranim,

Po kojima se muvam u poslednje vreme,

Sretni me, kao da me srećeš prvi put.

"Nismo li se mi već negde videli?"

kaži...i zaboravi.

 

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...

I noći zaboravi...

Gradove kojima smo menjali imena

I ucrtavali u karte samo nama dostupne...

 

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,

I kako se nikada,nikada,nećemo rastati.

 

I kada ti kazem da zaboravis,

Kažem ti to zato što te volim

Kažem ti to bez gorčine,

jer, čemu sećanja...?

Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu

,Iznova cveta svakog proleća...

Nasmeši se jutru koje dolazi,

Zagrli belinu novih dana

i ... zaboravi."


Powered by blog.rs