Je l` možeš - Robert Ravenšćak
Je l možeš bar na j***** sekundu prestat čitat
Te j***** novine i pogledat me dok ti ovo govorim
Govorila je mirno dok je stan bio klinički čist
Spreman na posljednju autopsiju davno mrtvog
Čovjeka
Evo samo malo; samo da dovršim ovaj članak do kraja;
Zanimljiv je;
Priča o nekom novinaru koji je dobio po p****;
Zasluženo; nadodam
HAAAAAAAAAAAALOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!
Kao udar groma u to mirno subotnje poslijepodne,
Saslušaj me dok tri pričam u k****;
Imaj bar malo pristojnosti
Odložio sam novine;
Markirao gdje sam stao i uperio jedno oko u nju
A drugim sam tražio upaljač
Ovo više ne ide tako;
Nemaš posao,
Nemaš auto;
Nemaš ništa;
I još si neuredan ko svinja;
A ja želim normalan život;
Znaš da je onaj moj bio
J***** g****
Znam; odgovorim
Želim klinca do tridesete; rekla je;
A to je blizu;
Oktobar je tu; još jedna godina više;
Još su mi samo dvije preostale da imamo klinca;
E da; i želim crkveno vjenčanje
Podignem noge na stol;
Pogledom i dalje tražim upaljač; ona nastavlja
Dosta mi je; vidiš i sam da sam razj*****
A i ti si baš pravo muško;
Uvijek spremno za ševu; nikada za ljubav
(i uvijek spremno za pijaču; da nadodam)
Uvijek spreman za nesanicu; ali ne sa mnom;
Znaš; naposlijetku; ti si nikakav čovjek
Znam; sve to stoji;
No; šta radiš onda tu; pitao sam je;
Ne znam ni sama;
Bojim se samoće; mraka; i velikog kreveta;
Dušo; to se zove trpljenje i navika; ne ljubav
Imaš pravo; odgovorila je
I skidaj te j***** noge sa stola
Zar je važno više gdje su mi noge
Kad ja sam ne znam gdje mi je srce
Zar je to to;
Mislim ono zbog čega odlaziš
Između ostaloga i to; odgovorila je
Podigla kosu u rep;
Okrenula se
Ostalo vrijeme je šutjela;
Tjedan dana poslije
Stan je bio i dalje čist;
Ja sam čitao novine;
I nje nije bilo
A ni mene da budem iskren
Kamo umre ljubav
Kada jednom zaista umre
Pitao sam se dok je sunce
Udaralo posred moga čela
Tu nepodnošljivu lakoću očaja…
Te j***** novine i pogledat me dok ti ovo govorim
Govorila je mirno dok je stan bio klinički čist
Spreman na posljednju autopsiju davno mrtvog
Čovjeka
Evo samo malo; samo da dovršim ovaj članak do kraja;
Zanimljiv je;
Priča o nekom novinaru koji je dobio po p****;
Zasluženo; nadodam
HAAAAAAAAAAAALOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!
Kao udar groma u to mirno subotnje poslijepodne,
Saslušaj me dok tri pričam u k****;
Imaj bar malo pristojnosti
Odložio sam novine;
Markirao gdje sam stao i uperio jedno oko u nju
A drugim sam tražio upaljač
Ovo više ne ide tako;
Nemaš posao,
Nemaš auto;
Nemaš ništa;
I još si neuredan ko svinja;
A ja želim normalan život;
Znaš da je onaj moj bio
J***** g****
Znam; odgovorim
Želim klinca do tridesete; rekla je;
A to je blizu;
Oktobar je tu; još jedna godina više;
Još su mi samo dvije preostale da imamo klinca;
E da; i želim crkveno vjenčanje
Podignem noge na stol;
Pogledom i dalje tražim upaljač; ona nastavlja
Dosta mi je; vidiš i sam da sam razj*****
A i ti si baš pravo muško;
Uvijek spremno za ševu; nikada za ljubav
(i uvijek spremno za pijaču; da nadodam)
Uvijek spreman za nesanicu; ali ne sa mnom;
Znaš; naposlijetku; ti si nikakav čovjek
Znam; sve to stoji;
No; šta radiš onda tu; pitao sam je;
Ne znam ni sama;
Bojim se samoće; mraka; i velikog kreveta;
Dušo; to se zove trpljenje i navika; ne ljubav
Imaš pravo; odgovorila je
I skidaj te j***** noge sa stola
Zar je važno više gdje su mi noge
Kad ja sam ne znam gdje mi je srce
Zar je to to;
Mislim ono zbog čega odlaziš
Između ostaloga i to; odgovorila je
Podigla kosu u rep;
Okrenula se
Ostalo vrijeme je šutjela;
Tjedan dana poslije
Stan je bio i dalje čist;
Ja sam čitao novine;
I nje nije bilo
A ni mene da budem iskren
Kamo umre ljubav
Kada jednom zaista umre
Pitao sam se dok je sunce
Udaralo posred moga čela
Tu nepodnošljivu lakoću očaja…
3 Komentari |
0 Trekbekovi
